Na poligonu u Dubravama klanjana je dženaza poginulim Reufu Alibašiću (28) i Adelu Šehiću (27), a nekoliko kilometara dalje, u Vukovijama i Edinu Heriću (19), mladićima koji su smrtno stradali u subotu navečer dok su na Površinskom kopu rudnika “Dubrave” kopali ugalj, u obrušavanju zemlje, piše bh. novinska agencija Patria.
Četvrtom nastradalom Alemu Dediću (22), dženaza se treba naknadno klanjati. Posljednji put od ovih mladića oprostilo se nekoliko stotina članova porodica, prijatelja, komšija.
Mladići su sakupljali ugalj kako bi prehranili svoje porodice.
A kako javlja Kalesija.info, u utorak je u Donjim Vukovijama više hiljada vjernika klanjalo dženazu 19-ogodišnjem Edinu Heriću, mladiću koji je zemlja zatrpala prilikom kopanja uglja na površinskom kopu Dubrave. Dženaza-namaz je predvodio mjesni imam Enes ef. Habibović.
– Ispratio sam desetine dženaza, ali danas mi nedostaju riječ jer nam odlazi jedan mladi život, koji je, po nekim našim mjerilima, trebao još dugo da bude s nama. Edine, naša srca tuguju, a oči plaču za tobom. Edin se uvijek trudio da radi, da pomaže roditeljima, radio je sve poslove, sve što je trebao. Otišao je i da kopa ugalj samo da bi pomogao roditeljima, kazivao je Enes ef. Habibović okupljenim vjernicima.
Otac Mirsad je bio potpuino skrhan od bola. Uplakana je bila i Edinova sestra Mirnesa koja je došla iz Holandije na bratovu dženazu. Osim članova porodice, rođaka, prijatelja, komšija i poznanika, dženazi su prisustvovali i njegovi škoski drugovi.
Edin Herić je pohađao zanat za instalatera centralnog grijanja u Mješovitoj srednjoj školi u Kalesiji. I tada, dok je išao u školu, zarađivao je kopajući ugalj.
Dirljivo svjedočanstvo o tome ostavila je na društvenoj mreži Fejsbuk njegova profesorica bosanskog jezika Sabina Husić–Hodžić:
“Čas kod Instalatera centralnog grijanja (II-8) je počeo u 16:50, a “mafijoza” iz zadnje klupe će u 17:00 h pitati može li ići kući… Bilo je to pitanje od milion eura. Ostali čekaju da čuju šta ću mu odgovoriti…
– Šta ćeš kod kuće, svi te znaju! – kažem mu. A on se nasmije pa mi pokaže svoje ruke, nadebljale od posla, nokti crni od uglja, pomrčili skroz.
- Profesorka, ja moram da radim, ugalj kopam – rekao bi mi svaki put.
– Dijete drago, poginućeš, opasan je taj posao za tebe…
– Profesorka, ja moram da radim, i de molim Vas kažite mi mogu li ići il ne mogu…
Duša mi se cijepa za ovim djetetom…
Neka ti dragi Allah podari lijepi Džennet – napisala je na profesorica Sabina Husić–Hodžić.
(Doznajemo.com)
Nema komentara:
Objavi komentar